LAZARETI

POGLED NA LAZARETE PRIJE "SAVEZNIČKOG " BOMBARDIRANJA

Lazareti su bile građevine koje su u sebi objedinjavale dvije funkcije – trgovačkog pretovarilišta i izolacije trgovaca i roba čije je podrijetlo bilo iz krajeva u kojima je harala kuga. Prva karantena - lazaret osnovana je u Dubrovniku 1377. godine. Usprkos strogim mjerama zaštite bolest se ipak povremeno pojavljivala u obliku epidemija uništavajući velik broj stanovnika. Specifična arhitektura lazareta posljedica je funkcije zaštite od prijenosa kuge, a osobine su joj: zatvorenost zgrada prema vanjskom prostoru, a otvorenost prema unutarnjim dvorištima oko kojih su se nalazile, te maksimalno moguća prostorna izdvojenost od naseljenog područja.

Splitski lazaret, osnovan prema zamisli portugalskog Židova Daniela Rodrige, imao je izuzetno važnu ulogu u povijesti grada. Preko njega se odvijala značajna trgovina između Osmanlijskog carstva i Mletačke Republike krajem XVI. i tijekom prve polovine XVII. stoljeća, a smirivanjem političkih prilika nakon Kandijskog rata nastavljena je slabijim intenzitetom i kasnije. Venecija je trgovanjem u splitskom lazaretu ostvarivala veliku dobit zbog koje je, pored ostalog, odlučila utvrditi grad i braniti ga od mogućeg turskog osvajanja. Split je na taj način profitirao od postojanja lazareta mada nije ostvarivao značajniju ekonomsku dobit. U radnji se definiraju nepoznate dionice izgradnje i transformacije lazareta u devet faza. Lazaret se sastojao od pet većih cjelina građevina koje su okruživale unutarnja dvorišta, međusobno povezana prolazima. Sklop je sukcesivno nadograđivan od početka prve faze izgradnje 1582. do 1629. godine kada zauzima najveću površinu. Nakon djelomičnog rušenja u vrijeme izgradnje bedema šezdesetih godina XVII. stoljeća poprima izgled koji je poznat sa sačuvanih crteža, te je prema crtežu iz 1682. godine rekonstruiran izgled posljednje faze lazareta dok je još u cijelosti bio namijenjen trgovanju. Kasnijim pregradnjama dio je prostora lazareta dobio nove namjene.

Izvorni izgled do sada nedefiniranih faza izgradnje lazareta je rekonstruiran na temelju brojnih pisanih dokumenata iz vremena njegove gradnje, kao i analizom grafičkih izvora i fotografija iz kasnijeg vremena. Primijenjena je metodologija obrade graditeljskog naslijeđa koja se provodi posljednjih pedesetak godina u Splitu čiji su vrlo vrijedni rezultati predočeni prostornim prikazima razvoja gradskih sklopova. Izgled lazareta od kraja XVII. stoljeća do njegovog rušenja u cjelosti sredinom XX. stoljeća poznat je iz grafičkih i pisanih dokumenata i obrađen je u literaturi. To se odnosi na period kada je već prošao vrhunac njegovog djelovanja i kada je doživio prostorne i funkcionalne transformacije koje se u ovoj radnji donose samo u skraćenom obliku.

Tekst preuzet sa :Croatian scientific bibliography (CROSBI)

Author: Perojević, Snježana

PREGLED IZGRADNJE LAZARETA

1582-1593

1595-1600

1603

1615-1616

1625-1627

1627-1629

1682

 

Od početka 15. stoljeća ( 1420.g.) Split se nalazio pod mletačkom vlašću. Početkom 16. stoljeća velika opasnost za grad bili su Turci. Padom Klisa u turske ruke 1537.g. Split se našao direktno na njihovom udaru. Splićani su tijekom 16. i 17. stoljeća protiv njih često ratovali. Ali su istovremeno s njima i trgovali. Već krajem 16. st. Split je postao glavna mletačka luka na Jadranu za izvoz turske robe. To je doprinosilo njegovom gospodarskom razvoju. Pristigla roba dalje se izvozila pomorskim putem.

vedeta francuskog slikara Cassasa iz 1782- u prvom planu dominira duga građevina Lazareta

PLAN LAZARETA VICKA ANDRIĆA IZ 1819

Daniel Rodriga i ideja o osnivanju lazareta

Unatoč svim sukobima Mlečana i Osmanskog carstva Split je uspio zadržati titulu glavne mletačke luke i središta razmjene robe s Balkanom. U tome je veoma važnu ulogu odigrao Daniel Rodriga, splitski Židov. Rodriga je pobjegao iz Portugala u vrijeme velikih progona Židova u 16. stoljeću. Jako dobro je poznavao mletačku trgovinu s Bosnom. Venecija je uz njegovu pomoć rješavala razne diplomatske nesporazume s Turcima. Upravo je on dao ideju o osnutku lazareta u Splitu. Smatrao je da Split treba imati skelu (luka za pretovar robe) kakvu su već imali Turci na Neretvi i Dubrovčani. Dubrovčani su već od 1377. godine imali karantenu ( prva u Europi ) u kojoj su pročišćavali robu pristiglu sa istoka koja je često bila zaražena kugom. Rodriga je 1566.g. predložio mletačkim vlastima izgradnju skele u Splitu. Iako je mletačka vlada odobrila gradnju lazareta Splićani su se pobunili

1875. godina

Problemi oko izgradnje

Splitski patriciji su smatrali da će izgradnjom skele biti ugroženi njihovi interesi jer su se i sami bavili trgovinom. Rodriga im je nudio novčanu odštetu na što oni nisu htjeli pristati. Čak su i osnovali stranku protiv njega. Međutim mletačka vlada podržala je Rodrigovu ideju. Ali za Rodriga su ponovo nastali problemi zbog financiranja izgradnje samog lazareta. Dogovoreno je da se izgradnja financira novcem od plaćanja carine. Na taj način skupio je dio novca kojim je financiro gradnju. No uskoro su nastali novi problemi kada su Turci odbili plaćati carinu. Oni su bili skloniji izvoziti robu preko skele koju su sami držali na Neretvi. No najveći protivnik Daniela Rodrige i njegove zamisli bio je splitski knez Alviz Loredan koji je bio uvjeren da će skela donijeti samo nevolje Splitu. Čak je u skeli vidio opasnost da Turci osvoje grad. Također Loredan je vrijeđao i podcjenjivao Rodrigu zbog njegovog židovskog podrijetla. Cijeli grad je bio protiv Rodrigine ideje. Ipak je nastavio borbu za njeno ostvarenje. Bosanskog carinskog ravnatelja pridobio je za ideju da usmjeri bosansku trgovinu na Split. Posljednja prepreka bili su Dubrovčani koji su nastojali spriječiti izgradnju skele u Splitu zbog konkurencije njihovoj trgovini. I tu je prepreku Rodriga uklonio kada je dobio odobrenje od turske vlade za gradnju skele. 1581. započela je gradnja lazareta u Splitu.

1865. livo su krovovi lazareta

U početku je Rodriga koristio sve svoje ideje i svoja novčana sredstva u izgradnji. Uskoro nakon početka gradnje sve je zastalo jer je mletačka vlada htjela da se gradnja nastavi onako kao to ona želi, a ne Rodriga. Ipak je uspio jedno vrijeme zadržati nadzor nad gradnjom lazareta. Također kao nagradu za svoje zasluge oko izgradnje lazareta dobio je dopuštenje od mletačkih vlasti da se u Split dosele Židovi prognani iz Španjolske. Naselili su se u zapadnom dijelu Dioklecijanove palače

Iako je danas židovska zajednica u Splitu mala i broji samo sto članova, Židovi su u povijesti gospodarskog razvoja Splita odigrali važnu ulogu. Jedan od njih je i Daniel Rodriga koji je prvi došao na ideju otvaranja skele u Splitu. Time je doprinio napretku grada.

desno je južna strana Lazareta koji se naslanjaju na kuću lučke kapetanije

evo ako niste znali kuća kapetanije onda je imala malo manje katova nego sad

Izgled lazareta

1590.g. prvi dio lazareta je bio uspješno dovršen. Samo nakon dvije godine njegova postojanja procvjetala je trgovina s Turcima. Jedan mletački izvjestitelj iz Splita promatrajući tu trgovinu pisao je 1592.g.: „ Kopnena je trgovina, s obzirom na ovu splitsku točku bila toliko znatna, da su trgovci na ovu skelu stizali iz Indije i Perzije i predstavljala je zlatan prsten između Orijenta i Mletaka.“

Lazaret je bio sklop građevina prizemnica i jednokatnica. Dugačak je bio oko 200 metara. Zgrade unutar njega imale su šest zasebnih dvorišta. U karantenama se strogo provodilo raskuživanje robe i dezinfekcija. U zapadnom dijelu lazareta boravila je gradska vojna uprava. Na jugozapadnom dijelu nalazila se obrambena kula.

Unutar lazareta nalazio se i zaseban sklop prostorija gdje su bili stanovi za upravu i osoblje. U njemu je boravio i turski emin koji je nadgledao karavane. Tu su se nalazili i prostori za stražare te za priora kako se nazivao upravitelj lazareta. Uloga priora koji je bio član splitskog plemstva je bila da nadgleda: “ … djelovanje lazareta, a posebno za njegovu zdravstvenu sigurnost.“

Lazaret nije mogao bez skladišta za hranu i sol. Šest dvorišta odvajao je uski prolaz u kojem su se nalazila dva manja prostora - „parlatoriji“. Ti prostori su služili za vođenje razgovora sa stanovnicima grad, za pregovore trgovaca i sl. U komunikaciji nije bilo izravnog dodira kako ne bi došlo do prijenosa zaraze.

Roba koja je stizala kopnom, dolazila je na sjeverni ulaz lazareta. Za prijevoz morskim putem služila su južna vrata. Istočno od tih južnih vrata nalazilo se dvorište za karavane. Tu su se nalazila velika skladišta za robu kao i staje za konje i mazge. Moguće da su se u tom dijelu nalazile dvije najvažnije prostorije u cijelom lazaretu. Tu su bile prostorije gdje se raskuživala roba. Unutar lazareta posvuda su bile brojne cisterne u kojima se prikupljala voda kišnica koja je služila za piće. Također postojali su i bunari iz kojih su se crpile velike količine vode. Voda iz bunara služila je za raskuživanje zaražene robe i za pojenje stoke.

Proučavajući tlocrt i slike lazareta shvatili smo da je riječ o ogromnoj građevina koja je Splitu davala potpuno drugačiji izgled od današnjeg. Pogotovo za putnike koji su dolazili morem. Lazaret se protezao duž gotovo čitavog južnog pročelja palače. Ta građevina gotovo da je zasjenila carsku palaču.

1910 s pogledom na jug lazareta


Karavane

U lazaret su stizale karavane iz Osmanskog carstva. Ovako su suvremenici opisivali turske karavansku trgovinu: „ Te su karavane ustaljenim karavanskim putovima neprestano dovozile robu iz Dalekog i Bliskog istoka, preko Balkana, do Jadrana, gdje se roba ukrcavala na mletačke brodove i prevozila u Veneciju, a iz Venecije dalje u cijelu zapadnu Europu.“ Zanimljivo je otkuda je sve roba pristizala u splitski lazaret: “ …ne samo iz Sarajeva, Banja Luke i ostalog Balkana, nego, preko Carigrada, i iz Perzije, Armenije, Sirije, Egipta i Dalekog istoka.“

Iz istočnih zemalja karavanama konja i mazgi dolazila je roba poput željeza, bakra, vune, sukna, svile, kože, sapuna, riže, mirodija, žita, suhog voća i dr. Obrnutim putem roba iz europskih zemalja putovala je na Istok. Radi sigurnosti karavane su imale oružanu pratnju od turske granice do odredišta.

Kada bi karavane stigle do splitskog lazareta ispred bi ih dočekala zdravstvena straža. Njihova zadaća je bila da jave knezu da je karavana stigla kako bi on mogao odobriti ulazak karavane u lazaret. Na ulasku ( vrata svetog Dominika ) karavana je morala predati svo svoje oružje.

Karavanama je trebalo 40-tak dana da stignu iz Carigrada u Split. Često se događalo da bi na putu bile opljačkane.

Dolaskom turskih karavana lazaret je bio mjesto susreta različitih vjera, jezika, svjetonazora. Tako je Split od davnina naučio biti mjesto tolerancije različitosti.

„Crna smrt“ i sveti Roko

Loša strana te karavanske trgovine s Osmanskim carstvom bila je ta što je zajedno s karavanama stizala i kuga. Kao što smo vidjeli lazareti su bile ustanove koje su trebale spriječiti širenje kuge. Kuga je često harala po Osmanskom carstvu, a preko zaražene robe koja je stizala u splitski lazaret i lako bi se proširila među Splićane. Jednom prilikom kuga se proširila gradom preko bijelog vela kojega je navodno prokrijumčario iz lazareta jedan Židov.

Štovanje svetog Roka povezuje se sa epidemijama kuge. Toga svetca smatramo zaštitnikom oboljelih od kuge, gube i drugih zaraznih bolesti.

U 15. stoljeću osnovana je bratovština svetog Roka u Splitu. Prvu crkvu posvećenu tom svetcu Splićani su izgradili u 16. stoljeću. To je crkva svetog Roka na Peristilu u kojoj je danas smještena suvenirnica. Krajem 16. stoljeća Split je dobio i drugu crkvu svetog Roka koja se nalazila na granici pučkih predgrađa Lučca i Manuša. Ta crkva je bombardirana u Drugom svjetskom ratu. Danas je sveti Roko zaštitnik splitske četvrti Manuš.

Zaključujemo da je zbog učestalog haranja kuge u Splitu još od 15. stoljeća bio štovan sveti Roko kao svetac zaštitnik od kuge. Njegova kapelica nalazila se i u lazaretu. Kasnije kada je u lazaretu bio smješten zatvor i zatvor se zvao po svetom Roku.

zatvor Sv.Roka 1943.godine

ruševine zatvora posli bombardiranja 1944

Splitski lazaret kroz povijest

Tijekom 17. stoljeća lazaret je dograđivan i 1629.g. dosegnuo je najveću površinu ( 10 000 m² ). S obzirom da su se unutar njega gradili stanovi za stražu, liječnike i trgovce uskoro je postao pretijesan, pa su se podrumi Dioklecijanove palače počeli koristiti kao njegova skladišta.

Tijekom Kandijskog rata (1645.-1669.) na lazaretu je dograđen niz bastionskih utvrda koje su služile za obranu, a uskoro je i cijeli Split bio utvrđen.

Lazaret je tijekom 17. tako dobro poslovao pa je postao najveći na cijelom Sredozemlju. Najveću korist od toga imali su sami Mlečani koji su kontrolirali njegovu trgovinu, dok su Splićani imali manje usputne koristi. Primjerice mogli su zaraditi pružajući različite usluge karavanama, brodovima i samom lazaretu.

isprid zapadne strane

Propašću Venecije (1797.) i slabljenjem Osmanskog carstva propada i lazaret. U 19. stoljeću unutar lazareta podignuto je drveno kazalište, a u jednoj cijeloj polovici bio je smješten zatvor. Jedan putopisac ovako je opisao lazaret u 19. stoljeću: “Danas prostrana građevina više ne odzvanja bukom trgovine: pustim i praznim hodnicima odzvanjaju koraci zatvorske straže. I gdje su se jednom miješali ljudi različitih običaja, raznolike odjeće, različitih jezika i obogaćivali se izmjenom robe i govora, danas se u zamjenu čuje talijanska muzika i francuska komedija, a nedaleko čuje se u isto vrijeme zveket lanaca i psovke dvjesto nesretnih zatvorenika.“

Zatvor je prestao djelovati. Nakon povlačenja Talijana iz Splita 1943. g. opet je bio otvoren pod imenom zatvor svetog Roka. Te iste godine saveznici su ga bombardirali. Njegovi posljednji ostaci uklonjeni su odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1946.g.

ruševine lazareta posli bombardiranja Splita

Zaključak

Istražujući prošlost lazareta zaključili smo da je riječ o prostorno ogromnoj građevini koja je davala potpuno drugi izgled Splitu. Putnik koji bi morem stizao u splitsku luku vjerojatno prvo što bi ugledao bio bi lazaret. Stekli smo dojam da je svojom veličinom zasjenio i samu carsku palaču. Ipak smo se nadali da je s obzirom na veličinu imao i veći značaj za same stanovnike grada. Shvatili smo da nije bilo tako. Najveću materijalnu korist od lazareta imali su sami Mlečani. Sva dobit od carina išla je u njihov džep. Koliko je lazaret značio Mlečanima govori činjenica da su zbog sigurnosti trgovine u lazaretu utvrdili grad modernim bedemima, ali ne radi sigurnosti građana. Samo poneki Splićani su od toga imali koristi. Oni koji su mogli pružiti nekakve usluge trgovcima koji su karavanama stizali u grad. A to je ipak bila manjina stanovnika. Osim toga Venecija je često ratovala s Turcima (iako je to pokušavala izbjeći ) što je imalo negativne posljedice za trgovinu preko splitske skele. Nakon Kandijskog rata u drugoj polovici 17. st. lazaret se više nikad nije oporavio i vrati na prijašnju razinu.

Dodamo li k tome i kugu koja se često širila među Splićane zahvaljujući baš lazaretu, stječemo dojam da je donio više štete nego koristi gradu. Ipak mislimo da je Split imao koristi od lazareta. Ne materijalne već duhovne. U lazaret su dolazili ljudi druge vjere, drugih običaja. Tako se Split od davnina naučio na različitost i toleranciju različitosti.

esej učenika OŠ Manuš


slikano iz " savezničkog " aviona koji je bombardira Split - pogođeni Lazareti

 

ruševine lazareta

još jednom podsjetnik di su bili lazareti

teren lazareta osli uklanjanja ruševina

I TAKO JE NESTA JEDAN DIL NAŠEGA GRADA

slike preuzete sa interneta

Baner

GRAD SPLIT

Baner